Moj Pariz - dio 3. - Slatki zalogaji, Un dimanche a Paris

I napokon, nakon dužeg smišljanja, evo i posljednjeg posta o Parizu, otprilike mjesec dana nakon stvarnog putovanja. U ovome postu predstavit ću vam uglavnom slatke zalogaje koje sam probala.. i neke koje preporučujem od srca, ukoliko se nađete u gradu.

Dakle, hodajući po gradu, naići ćete na daleko više restorana i slastičarnica nego li kod nas.. što je jasno.. Ali, za razliku od naših restorana koji često nude jedne te iste deserte posvuda (palačinke na sto načina),  iako se Francuzi iznimno ponose svojim "crepes", na listama deserta naći ćete ih iznimno rijetko.. ali ćete zato pronaći kreativne i stvarno simpatične male slatke zalogaje koje nije tako komplicirano ni osmisliti ni proizvesti.. a ipak ostavljaju daleko bolji utisak od palačinke sa premazom.

U jednom restorančiću na Champs Elyseesu, uz glavni obrok sam uzela i desert u čašici (znate već moju impresiju o desertima u čašici).

Apple crumble sa kremom od mascarponea.. Može li išta biti jednostavnije od ovog? Izmrvljena pita od jabuke, krema od mascarponea i slatkog vrhnja i komadići jabuke. Tako simpatično, slatko, jednostavno i pamtljivo!


Jednoj osobi obećala sam da neću kročiti u McDonalds dok sam u Parizu. Obećanje sam pregazila zadnju večer, u nedjelju oko 23 sata, kada smo prijateljica i ja bile toliko gladne da se više nije biralo.

Ipak, ispada da se i McD Paris kuži u deserte, jer sam na tanjuru imala zbilja dobru pitu od limuna. Pomalo suhu koru nadmašilo je sočno punjenje od limuna koje- napokon- nije bilo niti prekiselo niti preslatko. Preliveno slojem želea, umjesto klasičnog meringuea zapravo je bio dobar izbor. U svakom slučaju- thumbs up za deserte u McD.


U Francuskoj sam odlučila staviti i svoje znanje jezika na test, te se odvažila pogledati film u kinu, bez titlova. Prilikom kupnje kokica u kinu, primjetila sam ogroman pretinac slatkih kokica i mizerno mali pretinac za slane kokice. Prijateljica mi je to objasnila ovako- "Pa tko jede slane kokice? Ja ne.. "

I tako, izbor je pao na slatke kokice.. koje su se pokazale daleeeeko zasitnijima od slanih. Karamelizirane kokice bile su zanimljiva avantura, ali još uvijek ostajem pri izboru slanih nad slatkima.

U Parizu sam jedno poslijepodne provela u društvu djevojke iz SAD-a,Stephanie, koja je tamo na 6mj studirajući jezik .. i isprobavajući hranu. Velika ljubiteljica dobre hrane i pomalo moj vodič kroz dobru hranu Pariza, odvela me u Patisserie i salon čaja koja bi zaslužila i čitav zaseban post na mom blogu.


Na ovom mjestu osjećaš se posebno, ljudima je stalo da iz njihove prodavaonice odeš impresioniran i nadahnut.. i u tome su uspjeli. Mislim da ću, samo radi činjenice što sam kod njih probala savršene stvari, čitav život biti opčinjena i zaražena željom da i ja jednog dana takvo nešto stvaram.
Dakle, riječ je o slastičarnici "Un dimanche a Paris" (u prijevodu- "Jedna nedjelja u Parizu").  A deserti koje smo jele, osim fantastičnih macaronsa, su Le Mont Blanc i Chou.

Le Mont Blanc (Bijela planina) je u biti kuglica veličine šake, krema kestena, lješnjaka i vanilije s naribanom bijelom čokoladom na postolju od crumble keksa s komadićima lješnjaka. Kremasti kolači i hrskavi dijelovi moj su idealni spoj..

Ovakav desert pretvori vas u pravog kritičara hrane, jer napokon shvatiš sve one fraze poput- delikatni, tanki listići bijele čokolade posute glitterom, božanstveno lagana krema od kestena i vanilije, nevjerojatan omjer okusa i prkos gravitaciji u svakom smislu. Savršena izvedba!


Stephanie se odlučila za njihov "klasik".. koji baš ni počemu nije klasik, osim možda po listi ljudi koji su ga uvrstili u jedan od 10 stvari koje se u Parizu moraju probati- Chou.

Dakako da sam ga probala i ja, ukrala zalogaj-dva sa tanjura prijateljice..koji se nikako ne gleda poprijeko na ovom mjestu. Dapače, vlasnica je bila zaista zainteresirana čuti naše mišljenje o ovom savršenom spoju svega na jednom mjestu- tijesto za princes krafnu (u modernijoj verziji), crveno voće i savršena krema od pistacije sa komadićima pistacije i preljevom (glaze) od crvenog voća. Orgazam!



Uz desert sam uzela i čaj od karamele sa soli koji nije mogao bolje odgovarati uz moj Mont Blanc.. a uz čaj sam dobila i pješčani sat - brojač minuta infuzije za čaj.. Impresionirana!



Uz sve ovo što sam spomenula, ovaj dučančić skriva još nebrojeno mnogo magičnih okusa, od začina upakiranih u malene čokoladne bombončiće, karamele u staklenkama, domaćih marshmallowsa, čokoladnih pralina, chocolate bars i nadaleko poznatu- najbolju vruću čokoladu u gradu.. Dakle, još mnogo toga za probati..


Ovdje ću stati jer bih mogla ovaj post završiti opisujući svaki pojedini detalj i svaku stvar koju sam probala..  svaki macaron koji sam zagrizla, svaku vrstu sira koja mi se našla u rukama.. a znajući koliko toga ima, stajem kada je najbolje.. Iako, za iduće putovanje već pravim listu mjesta koja se moraju posjetiti. I duga je.