My Paris- sirevi

Nastavljam s drugim dijelom doživljaja iz Pariza, s kojima vas vodim i na rođendansko slavlje prijateljice, koje je između ostaloga bio razlog mog dolaska u Francusku. Nešto više o francuskoj opsesiji- sirevima- stiže!

Svi mi dobro znamo jednu frazu- Francuzi vole sir. Ali razlozi „zašto“ ne mogu reći da su mi bili posve jasni. 

Pogotovo me nasmijavala njihova nervoza kada dođu na ljetovanje i na meniju hrvatskog hotelskog restorana pronađu 4-5 vrsti sira.. i to redom- Gauda, Ementaler, svježi sir i gorgonzola (s tim da je posljednja na meniju isključivo da se pokaže naša "egzotična" narav).

Hrvati (čast iznimkama) nemaju naviku degustiranja sireva niti ih jedu nakon glavnog jela kao desert. Za većinu hrvata sir služi za popuniti sendvič nečime osim salame.. i za stvoriti onaj rastezljivi fini dio na pizzi.

Neki ga stavljaju u salate, kiflice ili presipaju preko bolognesa, ali to je vrhunac korištenja sira u svakodnevnoj  hrvatskoj kuhinji.. što i objašnjava strašno siromašnu ponudu delikatesnih sireva u našim supermarketima.

No dolaskom u prvi francuski veći supermarket, pomalo sam skužila kako stvari tamo stoje. Znate onaj hrvatski odjel s čokoladama i keksima? Eto, otprilike toliki je francuski odjel sa delikatesnim sirevima. Gaudu iskreno nisam ni primjetila.. sigurna sam da je i ona tamo negdje, ali vjerojatno namjerno zametnuta, jer cilj je kupiti nešto drugo.  Od svih tih izbora sireva, dobro je povoditi se kao i sa izborom parfema- ne probavati više od 3-4 vrste.  Ja sam se ovoga puta zadržala na 4 vrste.

1.  Camembert

Vjerojatno najpopularniji francuski sir, koji ćete naći u gotovo svačijem frižideru. Cijenom povoljan, uzimajući u obzir da se ne troši u količinama u kojima ga mi trpamo u sendviče. Camembert je meki kravlji sir koji ima vanjsku bijelu koricu (plemenitu plijesan), a unutrašnjost mu je kremasta i „rastopljenja“, ali ne onako škripajća pod zubima, kao kada rastopite klasičan sir. Ovo je i moj favorit, a posebno sam sretna što sam primjetila da ga je moguće lako nabaviti u Konzumu, a da ga i Vindija proizvodi.

2. Selles-sur-Cher

Nešto suši, kozji i puno pljesnjiviji sir s daleko izraženijim okusom, koji mi je prijateljica poslužila kao – sir iz njene centralne regije (ne moram ni reći da većina ljudi u Parizu nisu- parižani). Izgled plijesni može zastrašiti jer je u ovom slučaju zaista plavo-zeleno-sive boje, ali ta plijesan nema neki odbojan, neprobavljivi okus, kao što si većina nas misli. U biti, sir je veoma ukusan, djelomično kremast, ali ni približno kao camembert.

3. Crottin de chavignol

Vjerojatno napoznatiji suhi kozji sir, koji se prodaje u malenom, cilindrastom obliku (visok, a uzak). Ovaj maleni sir cijenom daleko nadmašuje dva prethodna, uzimajući u obzir koliko ga dobivamo. Ali i on je takve kvalitete i okusa da je za isprobavanje, a ne nešto od čega ćemo se zasititi. Ovaj sir donijela sam i kući.. i iako ga često uhvatimo i odrežemo krišku-dvije, još uvijek ga ima nešto više od polovice. Okusom zaista daje do znanja da je kozji, lakše drobiv, i za promjenu- nije obavijen plijesni nego samo vlastitom korom.

4. Fromage à raclette

Kod kuće imamo vlastiti raclette set i znamo ga često staviti u upotrebu kada nam dolaze gosti. Ali razlika između našeg i francuskog racletta je ta što mi u njega stavljamo sveprisutne Gaudu i Ementaler, dok kod njih postoji poseban sir za raclette (nismo ni sumnjali, zar ne?). On je nešto kao dimljeni sir s narančasto-smećkastom jestivom korom, koji je već izrezan na veličine lopatica za raclette. I možda sam neznalica za te stvari, ali meni nije osobno bio ništa puno bolji od našeg uobičajenog rastopljenog sira.

Također sam saznala da i za fondue postoji poseban sir, što nisam probala.. ali i dalje ću, kao neznalica, stavljati sireve po svom izboru kad god radim fondue.

I kad već spominjem raclette, zašto ne prikazati što smo sve dobili servirano uz njega.
Dakle, uz raclette je uobičajeno servirati kuhani krumpir, mesne nareske i čašu vina. Ali naravno, vidjela sam i novu tehniku jaja na oku- razbiti jaje u lopaticu i staviti da se zapeče, jednako kao što bi stavili sir da se rastopi.

Jedina razlika kod mene doma je što, da podebljamo sami sir, na vrh racletta često stavimo šampinjone, tikvice, razno povrće da se grilla. A ako smo baš gladni, može i nešto mesnato na naglo.
I s ovime ću završiti drugi dio gastro putopisa po Francuskoj.  U idućem dijelu- Eating out: restorani i slastičarne.