My London 2 - Restorani

Ukoliko ste propustili prvi dio ovog Londonskog putopisa koji govori o dućanima i supermarketima koji život znače, možete ih pročitati ovdje- My London 1 - Supermarketi.

A sada je vrijeme za malo konkretniju vrstu hrane- restorane Londona!

London je meka svjetske kuhinje, što mi može poslužiti kao opravdanje jer sam pri našem 7-dnevnom boravku u Londonu, u restoranu jela... hmm.. svaki dan? Zapravo, samo jedan dan nismo pojele obrok u restoranu, i to isključivo zato što smo se namjerile na večeru u pubu..



..ne znajući da pubovi prestaju služiti hranu nakon 10 navečer! I tako, tu večer hranio nas je McDonalds.. i hmelj.. 

Biti u Londonu, a ne pojesti obrok u jednom od bezbrojnih restorančića je grijeh, pogotovo kad znate da je za cijenu obroka u restoranu teško složiti kvalitetni obrok od namirnica iz dućana, pogotovo ako nemate na korištenje kuhinju. A mi je nismo imale.  Za cijenu do 8 funti možete pojesti kvalitetan, topao i obilan obrok koji će vas držati čitav dan.. a ukoliko dobro odaberete restoran, još ćete imati i nove okuse na nepcu, o kojima ćete neko vrijeme razmišljati.

AZIJSKA KUHINJA

Restoran koji smo posjetile već prvu večer, a koji toplo preporučam je - Wagamama (Tavistock st., blizu Covent Gardena). Pristup posluge u restoranu, količina porcija, odličan okus i besplatan zeleni čaj uz obrok.. zaista dobro potrošen novac!

 

Wagamama je japanski restoran.. sa svim onim neobičnim imenima hrane.. No kod njihovog pristupa mi se sviđa to što od tebe ne očekuju da razumiješ njihov meni i sva ta imena.. već će sjesti s tobom za stol, objasniti ti što je što, što kod kojeg jela možemo očekivati i dati ti vremena da proučiš meni te im se javiš za dodatna pitanja ili narudžbu tek kad si zaista spreman. Obrok je obilan u smislu- taman i još malo.. onako, muški.





Od pića preporučam - Ginger beer! (ne, nije pivo.. više je kao sprite s đumbirom.. hladno, osvježavajuće.. mmm..)

A istovremeno, naučila sam i neke nove pojmove poput:

udon- debeli rezanci pravljeni od pšenice
soba - tanki rezanci, koriste se najčešće u stir-fry i juhama
yaki - vrsta termičke obrade hrane
donburi - zdjela (u kojoj se servira neko jelo)
kushiyaki - meso/riba/povrće pečeno na ražnjiću

Ukoliko se želite pripremiti ili naučiti više ovakvih termina, naći ćete ih i na web stranici www.wagamama.com
I da, ostavite im tip.. zaista ga zasluže!

Tajlandski restoran koji smo posjetile bio je Busaba Eathai, također kod Covent Gardena (44 Floral Street). 


Restoran je uređen u duhu budizma i minimalistički, na svakom kutu će vas iznenaditi s nekim detaljem. Na večeru smo stigle oko 6, kada je bio gotovo prazan, no u roku 2 sata popunio se u potpunosti, te odjednom sjedite za velikim stolom s desetak potpuno nepoznatih osoba i svatko razgovara sa svojim društvom kao da nitko za stolom ne razumije ili ne čuje o čemu pričaju. Srećom, nas zaista nisu razumjeli. :)



Količina obroka je manja nego u Wagamami, ali jednako ukusna i zanimljiva. Svakako se savjetujte s konobarom oko toga koliko je jelo koje naručujete ljuto.. da vam se ne dogodi da naručite nešto što fizički niste sposobni pojesti.. kao što se jednoj od nas dogodilo. Ukoliko niste ludi egzibicionisti, izbjegavajte curry dio (ili barem onaj koji je označen kao spicy).. Green chicken curry- no no!

Jedini azijski restoran iz kojeg smo uzeli take-away bio je u Brixtonu, kod našeg hosta Jessa.. gdje smo imali Sushi night, iz kineskog restorana Fujiyama.




Samim time što se Brixton nalazi u 2. zoni Londona, a ne u 1. kao prijašnji restorani, hrana je osjetno povoljnija (no razlika ne prelazi 20kn po obroku). Bez obzira na razliku u cijeni, hrana je bila izvrsna, odličan sushi i sočni noodlesi.. za prste (štapiće) oblizati.

BRITANSKA KUHINJA

Od tradicionalne britanske kuhinje, probale smo nekoliko zaista dobrih stvari, a toliko nam se svidilo da smo britanski meni odabrale čak dva dana (za redom).

Prilikom posjete Oxfordu, ručale smo u pubu The eagle and child.

Kada bih krenula opisivati unutrašnjost, povijest i priče vezane uz ovaj pub, zaslužilo bi to sasvim novi post. Stoga, hajmo to ovako reći- bila nam je čast i veselje da smo tamo jele.

Povijesno bogat, sadržajno razigran i tradicionalan, simpatično osoblje koje je skromno naviklo na pažnju, ali će svakom turistu bez problema ispričati priču dvije o povijesti tog mjesta i što se sve tamo zbivalo.





Dajte da vas nagovore na svježe kuhani cider, ali svakako se opustite i uživajte u pravoj, ukusnoj britanskoj hrani.

A kada smo se idući dan šetale obalom Temze i ogladnile, restoran The Anchor bio je definitivno pravi izbor.





Ovaj stari, povijesni pub, koji se nalazi na istom mjestu još od Velikog požara u Londonu (1666.) Nekadašnja omiljena taverna pirata i krijumčara izvrsno je nahranila i našu znatiželju i naše trbuhe.



No kako se britanska hrana često svodi na slične ili iste vrste obroka, mi smo još jednom okušale sreću s menijem sličnim onom iz Oxforda.. Ponovo uspješnim!








Svakako savjetujem da, ukliko niste ljubitelj pive, kao ja, probate neki od šarolikog izbora fiiinih voćnih cidera ( šumsko voće, jagoda, limeta..).





Nije moguće otići iz Londona, a da ne doručkuješ po njihovom.. A naš obavezni "english breakfast" jele smo u Brixtonu, gdje nas je host odveo u mali kvartovski restoran Vera Cruz.



Jele smo kraljevski, za zaista sitne novce. Kobasice, jaja, grah, gljive, grill rajčica, hash brown, slanina, poširano jaje na tostu.. ili kako je to naš host Jess nazvao - grease on spoon breakfast ilitiga heart attack on a plate..





Ali nije ni sve masno i teško.. Ukusni, svježe istisnuti sok od jabuke ili naranče uz sve to... mmm..

Ukoliko vas put navede u Brixton (a udaljen je tek 7 minuta tubeom od centra Londona), obavezno prošetajte njegovim dvjema tržnicama i pojedite nešto u jednom od mnogih, malenih, simpatičnih restorančića sa svojom šarolikom ponudom.

Osim ovih restoranskih obroka, hranile smo se i u fast foodima u stilu Subwaya i na štandovima s hranom na Portobello Marketu (obavezno probati!!). Na tržnicama poput Portobella naići ćete na street-food (uličnu hranu) sa svih krajeva svijeta - od paella, corizo pečenih kobasica, desetaka vrsta talijanskih salata, pa sve do raznih slatkih i slanih pita, belgijskih waffla ili španjolskih churrosa s čokoladom. Put oko svijeta na tanjuru.

Ukoliko ste na budžetu, biti će to povoljnija i zanimljiva opcija.. no porcije se na žalost ne mogu mjeriti s restoranskom količinom obroka.

Imale smo u planu jesti i u indijskom restoranu (Khans, Masala Zone), portugalskom (Nandos),  kineski/sushi (Wasabi), meksički (Picante Mexican grill), te britanske (Maxwells, Weatherspoons), no baš zato je London odličan. Nikad ne uspiješ posjetiti i napraviti baš sve što želiš.. pa uvijek postoji razlog vratiti mu se.

Osim ovih stvarnih i velikih obroka spomenuti ću i neke slatke zalogaje, kao npr.
..slatke delikatese u Harrodsu.. (ja sam probala "Popcorn salted caramel cupcake".. mmmmm)




..slatke zalogaje u Caffe Nero kafićima



..te posjetu slastičarnici Peggy Porschen, čije knjige o dekoraciji torta posjedujem i obožavam.



Da, kao što primjećujete- nismo se baš previše sladile.

Imale smo namjeru posjetiti i Hummingbird bakery na Portobello Roadu (nažalost, bila je pod rekonstrukcijom), no i to ostaje za neki od idućih posjeta.

I tako, post o hrani očekivano je i - najduži. Nemojte mi zamjeriti, neke stvari ću još sigurno dorađivati, no da bi sastavila ovaj post točno onako kako želim, mislim da bi trajalo oko mjesec dana.

U idućem postu - nešto više o mjestima koja morate posjetiti, kakve cijene i radno vrijeme očekivati, te klasični tips/tricks koji dobro dođu.