Aida u Zagrebu

I tako ja u to predbožićno razdoblje šećem trgom, prolazim pored prostora uz Müller i stanem zbunjeno ispred rozog znaka na zidu. Aida. Otkad mi imamo Aidu u Zagrebu, a da ja o tome pojma nemam? I da, možda ste primjetili moju automatsku objavu sa fotkom na facebooku, potpuno zbunjeno tražeći da me netko obrazuje.. jer očito se za mog izbivanja iz zemlje mnogo toga desilo.

I tako, par tjedana nakon toga, dobivam poziv da posjetim prvu zagrebačku Aidu i iznutra.. i da vidim što to ima novoga na zagrebačkoj slastičarskoj sceni.


Ispada da nije toliko ludo što sam se čudila nakon što sam naišla na Aidu u Zagrebu, jer to je zapravo prva ikad Aida otvorena van Austrije. Zanimljivo je da su direktori zagrebačke Aide došli do ideje otvaranja kad su se tokom studija u Beču upoznali s Dominikom Prousekom, članom obitelji koja je i osnovala Aidu u Beču. I eto ga, bečka kavana na čije sam se izloge do sada lijepila pri posjeti Beču, eto je na ulicama moga grada.

 

U slastičarnici smo bili nevjerojatno toplo ugošćeni, svi zaposleni su iznimno susretljivi, vole pričati o tome što rade i odvojili su vremena da nam za svaku slasticu u ponudi ponešto ispričaju.



Samim time su nam i olakšali odabir torti i kolača.. a naravno da je svatko uzeo nešto drugo (jedino tako odjednom možeš probati toliko različitih torti odjednom). Također, vrlo ih je lako nagovoriti da vam ispričaju i legendu o nastanku Aide, odakle joj to ime i koja je logika iza toga da im gotovo svaki espresso završava šlagom.. priče su zanimljive, uzbudljive i ostavljam njima da vam ih otkriju.

Ja sam odabrala Biedermeier tortu s maraschino likerom, lješnjacima, nougat kremom i marmeladom od brusnica i dunja, koja izgleda kao prava mala umjetnost na tanjuru, te mi se svidila i okusom, nešto blažim od drugih torti koje sam probala.



Sve torte i kolači koje ćete naći u Aidi su oličenje tradicije, sve ono što se jelo prije stotinu godina (u blago modernijoj verziji), svi okusi i stilovi pripreme, klasični tradicionalni biskviti, marmelade, maslac, čokolada, lješnjak, slatko vrhnje.. a ako volite tradicionalno, Aida će biti idealna za vas.



Neki od deserata su mi imali malko presladak okus, kao recimo Esterhazy torta koja je punjena maslac kremom i prelivena smjesom royal icinga (bjelanjka i šećera) i Aida šnita (možda zbog marcipana), dok neke nisam imala prilike probati, a voljela bih (npr. Sacher ili Cheesecake s grožđicama).



Meni se osobno okusom najviše svidjela zapravo i (naravno) najskuplja slastica u ponudi - Nougat tart.. i neka vas ne zavara svojom veličinom! Svaki zalogaj je užitak, mješavina čokolade i lješnjaka, kao da jedete domaće rađenu bogatu nutelu s komadićima lješnjaka u prhkom tijestu.

Cijene šnita kolača i torti kreću se od 14 pa do 20kn, a najskuplja u ponudi je Zlatna torta prekrivena 23-karatnim zlatom (koju rade samo po narudžbi).

No ako ste od onih koji se dvoume, očito su i na vas mislili jer u ponudi imaju i minijaturne verzije svojih torti te praline, od kojih sam također nekoliko probala.

Mozart torta bila mi je definitivno najbolja, a najmanje zanimljiva pralina s "pariškom kremom" (čokoladni ganache), iako razumijem zašto bi nekome tko je lud za čokoladom upravo to bio omiljen izbor.



A kako je Aida kavana, dan nije mogao proći bez isprobavanja raznih vrsta kava u njihovoj ponudi. Ja, kao avanturist, nisam odolila da probam Bansku kavu (ilitiga espresso s pelinkovcem od naranče) dok su djevojke isprobavale Braunere (espresso sa šlagom i slatkim vrhnjem) i Melange (espresso s vrućim mlijekom i šlagom).

Iako nisam veliki kavopija, moram priznati da su im kave vrhunske.. a ova moja Banska bila je ubojita.. ekvivalent sirene za uzbunu kao budilice ujutro.

U svakom slučaju, subotnje prijepodne u Aidi prošlo je zanimljivo, šareno i veselo, u druženju s drugim kolegicama blogericama (na slici - Biftek i Merlot, Da mi je nešto slatko, Voće i Povrće), te znam kamo ću ljude odsada voditi i upućivati na dobru kavu u gradu.