ponedjeljak, 11. svibnja 2015.

My travel to - La Gomera, Canary Islands, Spain

Kanari.. 
Prvi put kad sam čula da ću ploviti Kanarima, znala sam otprilike što me očekuje. Čula sam za pješčane plaže i surfanje na Fuerteventuri, za veliki životinjski park na Tenerifima, znala sam da se priča španjolski i da će biti mora i sunca. Kanari su bili moje najveće iznenađenje u čitavih 6 mjeseci, jer otoke poput ovog kojeg ću vam upravo predstaviti nisam očekivala.


Kanari se dijele na zapadne i istočne, a Gomera je, uz La Palmu i El Hierro jedan od malenih, visokih i strmih zapadnih otoka. Svaki od 7 kanarskih otoka na određeni se način potpuno razlikuje od svih drugih, a La Gomera i La Palma iznenadili su me svojim zelenim brdima i nevjerojatnim prizorima prirode. Ta dva otoka su najzelenija i raj su za planinare, daleko više nego za kupače.



Pogled na Tenerife i Teide- najviši vrh Španjolske.. vidljiv ponekad, kad se oblaci skriju

 La Gomera nije najviši, ali je zato najstrmiji kanarski otok, pa se vožnja po otoku sastojala od brojanja zavoja, tablete protiv mučnine dijelile su se kao M&M bomboni, a nakon izleta na ovom otoku, teško je bilo gostima objasniti da je najgore upravo prošlo. Ipak, većina je uspjela uživati u pogledu kroz prozor busa koji je svakog trena, iza svakog zavoja, bio sve spektakularniji.


Zavoj za zavojem



Kako je moj posao bio obilaziti već unaprijed predviđene rute na izletima s gostima, tako sam upoznala skoro sve kutke ovog otoka i izabrala par mojih favorita.. nešto u stilu must-do top liste.

Pogled na sjevernu obalu kod Hermigue



5. El Silbo
U malom restorančiću, uz masline i Gomeron (tradicionalni liker od palminog sirupa) upoznajemo se sa starijim gospodinom i mladom djevojkom koji započinju igru . Ona odlazi iz prostorije, on razmješta stvari u prostoriji, posuđuje novac od gosta i stavlja ga drugome u džep, mjenja naočale s osobe na osobu.. Djevojka se vraća u prostoriju i razgovorom isključivo fućkanjem vraća sve stvari na svoje mjesto.



Ovoj igri prisustvovali smo gotovo svakog puta na Gomeri, a razgovor fućkanjem zapravo je UNESCO kulturna baština pod imenom El Silbo. Ova tisućljetna tradicija otočana koji su fućkanjem komunicirali s prijateljima s brijega na brijeg danas se uči i u osnovnim školama kako bi se održala na životu. Na kraju svakog izleta, moj bus bi bio pun zviždača koji pokušavaju rekreirati ono što su upravo čuli, i tako idućih par dana na brodu. Zarazno je, zabavno i odlična priča o tradiciji otočana.


4. San Sebastian
Glavni grad otoka Gomere zaista je malen, ali simpatičan. Ovdje sam uživala u odličnim tapasima i smoothiju od svježeg manga, kojem sam se uvijek vraćala.

Glavna ulica puna je malih kafića, a naići ćete i na neke od simbola otoka kao što su Torre del Conde - najstarija kula koja je čuvala grad od pirata, Casa Colon - kuća Kristofera Kolumba koja je danas pretvorena u muzej  ili Iglesia de La Asunción - crkva u kojoj možete vidjeti fresku o Kolumbovim putovanjima pri otkriću novog kontinenta.
Uvijek iznova sam se rado šetala glavnom ulicom osjećajući se kao da šetam s Kolumbom i otkrivam nove, zanimljive detalje koje ovaj grad skriva.





3. Nacionalni park Garajonay
Legenda o mističnom nacionalnom parku došla je u život prilikom planinarskog izleta koji me izmorio, ali i odmorio od svakodnevne buke i strke.
La Gomera je poznata kao otok magle, vlage i oblaka, koji su gotovo uvijek prisutni u višim predjelima otoka. Tako je otprilike izgledalo i naše planinarenje, bez pogleda koji sežu u nedogled. Prije bih to opisala kao - pazi da ne izgubiš grupu jer ne vidiš ni 5 metara ispred sebe.
Bilo je blatno, vlažno, maglovito, u par trenutaka i kišovito, ali svakako mistično. Tiha priroda kroz koju smo prolazili izmjenjivala se- od lovorove šume, pa do potpuno izgorenih djelova koji su pred nekoliko godina bili pod plamenom.



Ponekad sam se osjećala kao na sceni Hobbita

Ah da, spominjala sam legendu o parku, a nisam vam je ispričala.. Naime, ime parka - Garajonay, sastavljeno je od dva imena - Gara i Jonay. Legenda ih spominje kao Romea i Juliu Kanara.
Naime, Gara je bila princeza s La Gomere, a Jonay princ sa Tenerifa. Već sam spomenula da je Gomera otok magle, vlage i oblaka, dok je simbol Tenerifa vatra, vulkani, magma. Kako se suprotnosti privlače, tako su se privukli Gara i Jonay. No pred njihove zaruke, eruptirao je vulkan Teide na Tenerifima "u znak neslaganja sa zarukama", te su im očevi zabranili da se ikad više vide. No Jonay je jedne noći preplivao s Tenerifa do Gomere, te sa Garom pobjegao u maglovite planine. Kako su ih očevi počeli tražiti, oni su shvatili da nemaju drugog izbora, te su si tragično, zajedno oduzeli život.
Ne znam zašto, ali obožavam ovakve mistične legende.. pa makar i ovakve tragične. I priznajem, zbog ove priče sam uvijek širom otvorenih očiju prolazila kroz ovaj Nacionalni park.

2. Restoran u zraku
Mirador de Abrante, vidikovac i restoran koji je otvoren krajem 2014. jedno je od mjesta koje obavezno (!!) morate posjetiti ukoliko se ikada nađete na Gomeri. Fantastična hrana, tapasi, simpatični konobari i svježi zrak nekako dođu u pozadinu ambijentu. A ambijent je u ovom slučaju duga staklena terasa koja visi iznad provalije sjeverne obale, direktno iznad gradića Agulo. Ako imate malo sreće, u daljini ćete vidjeti i najviši vrh Španjolske- Teide na Tenerifima.. pa ćete moći i zamisliti kako je Jonay s obale Tenerifa plivao do Agula za Garu.





Tipični obrok koji će vam na Kanarima poslužiti- papas arrugadas i mojo umaci (crveni i zeleni)


1. Roque de Agando  (ako imate sreće)
Teška sam srca svojim gostima uvijek napominjala:  Roque Agando,  jedan od simbola Gomere.. vidjet ćete ga, uz malo sreće.
 Istina je bila - trebalo je mnogo sreće. Od 10-ak puta što smo bili u Gomeri, tek 3-4 puta imali smo sreće vidjeti ovu kamenu formaciju iz vremena vulkanizma na otoku.  Prastanovnici Gomere, Guanči, koristili su vrh ove formacije za prinos žrtava Bogu, no danas je pristup ovom simbolu zabranjen zbog erozije i želje za očuvanjem.  Dio na kojem se Roque Agando nalazi početak je Nacionalnog parka, na visini od 1251 metara nm, što je visina kao stvorena za gustu maglu, oblake i vidljivost eventualno prsta pred nosom. Ti  isti oblaci znače i oborine, što našim gostima često nije bila dobra vijest, ali zato svaki od ona 3-4 puta kad bi zasjalo sunce, sretnici koji bi se tamo našli uživali bi u zelenim obroncima ispod ovog golemog kamenog diva. Roque Agando je kameni div koji se rijetko pokazuje, ali ako ste dovoljno uporni, jednom će vam se i posrećiti da naletite na njega, okupanog suncem, okruženog šarenilom od cvijeća i zelenilom od trave.. kao stvoreno za najbolju fotku.



Jedna od te 3-4 prigode suncem okupanog kamenog diva

La Gomera je otok koji turisti rijetko vežu uz Kanare, upravo zbog svoje "netipičnosti". Predivne pješčane plaže naći ćete jedino na zapadu, u dijelu Valle Gran Rey. Sve ostalo što vas očekuje su planine, provalije, stijene i šume. Ipak, ovaj otok ima dovoljno sadržaja da svejedno bude zanimljiv za turista koji ne traži ono tipično.

Ljudi na manjim Kanarskim otocima poput ovog skromni su, topli i ponosni. Vole ono što imaju, voze skromne i jeftine aute, žive najčešće od onog što sami proizvedu, druže se, piju, pjevaju, zabavljaju se i znaju to dijeliti. Taj osjećaj pomalo se gubi na večim otocima koji su prvenstveno orjentirani na turizam.. i to je razlog zašto sam zavoljela Gomeru.

 photo EF13706560B3FABA35B47C49FEA24F93.png

3 komentara:

  1. Ajme, bas mi se svidjaju ovi tvoji putopisni postovi. Super :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti puno! Zapravo ih pišem da i sama ne zaboravim, ali me veseli kad i još netko pročita i prolista fotkama.. :)

      Izbriši
  2. Bila sam ovdje sa supugom (moglo bi se reći medeni mjesec) ljeti 2012. Tražili smo neturistički otok, a to smo i našli. Bilo nam je sjajno. 10 dana smo autom krstarili po otoku i mislim da smo bili baš u svakom mjestu.

    OdgovoriIzbriši