Čokoladni brownies

Pred nekoliko postova, izrazila sam se kao totalni nečokoladoljubac.. a nakon nekoliko apsolutno nečokoladnih postova koji su to potvrđivali, napokon je vrijeme i da si stanem na jezik. Jer kakva je to osoba koja se ne da na nešto nagovoriti.. a u ovom slučaju- nešto isprobati.

Priznajem, do prije kojih 5-6 godina, nisam znala ni što su cupcakesi, browniesi, tarts, cake pops i još stotine drugih termina koji se danas nalaze u mom svakodnevnom rječniku. Vrijeme je zaista dragocjeno za one koji vole učiti novo i osvježavati svoje znanje. No učenjem novog naiđete i na neke stvari i znanja koja vrijedi zadržati..  to je nešto kao stari bakin recept za kolač koji predstavlja toliko više od same liste namirnica.


Browniesi bi se mogli opisati kao kolač koji je po svom sastavu između torte i keksa. Ima gustoću keksa, ali i sočnost torte. Za browniese sam prvi put čula kada se prijateljica vratila iz USA i konstantno ponavljala kako ih obožava i kako joj fale. Moja znatiželja automatski se upalila na funkciju "search" i pretraživala recepte koji su se mogli naći na internetu. Isprobala sam cca 3 recepta, koji su ispali pristojno, ali ne dovoljno dobro da bi recimo bili vrijedni posta na blogu.

I tu ponovo upada ona nedavno spomenuta tema mog hobija- dopisivanja. Jer svoj od-tad-pa-na-dalje omiljeni brownie recept dobila sam od djevojke s kojom sam se dopisivala. Bo iz Kalifornije poslala mi je recept svojih omiljenih browniesa koje joj je kao maloj dadilja radila.. te ga je njenoj obitelji ostavila kao uspomenu.

Nevjerojatno mi je posebno dobiti takav recept od nekoga.. Recept koji nekome znači više od samog popisa namirnica.. Recept koji je i meni postao nešto na što se kunem.. Ja, nečokoladoljubac koji totalno poludi za ovim čokoladnim rajem!! Zašto? Jer je tijesto taaako bogato, gusto i sočno, a krema koja ga prekriva netipična jer sadrži med. Upravo bogato tijesto i med u kremi daju onaj "it" faktor.

No na stranu s emocijama na tren.. Ovo je kolač koji u mojoj obitelji nestane u roku par sati. Toliko brzo da svaki put ima samo jedan problem, a to je- fotografiranje finalnog proizvoda! Fotka s početka posta je dvije godine stara.. a sinoćnji finalni proizvod, pa recimo da je ovo jedina uspomena na njega:

Ah da.. umalo zaboravih- RECEPT! (kliknite na link, ovo je recept koji sam već objavila na Coolinarici, a tamo imate i mogućnost printanja, pa da si olakšate život).

(Čini li mi se ili u zadnje vrijeme objavljujem stalno neki comfort food?)  :D